BOKA

Nasa mila Boko, nevjesto Jadrana,
Pokrivena nebom kô od plave svile,
Ljepsa si od tvoje primorkinje vile
I svjetlija si od njenog djerdana.

Nikada se tebe nagledao ne bi'!
No da mi je jedno: da postanem valom
Sinjega ti mora, pa pred tvojim zalom
Da vjecito sumim i da pjevam tebi.

I da s tobom gledam na tvoj Lovcen plavi!
Pa jednoga dana, kad se gospod javi,
Kad orlovi naši visoko zabrode

I sa tvojih ruka panu gvozdja tvrda,
Da pobjednu himnu slusam s tvojih brda,
I da s tobom slavim dan zlatne slobode!


1906.

ALEKSA ŠANTIC