Plaža opusti nakon prve kiše i samo rijetki poslije još navraćaju.
Ti rijetki imaju privilegiju o kojoj nikome ne pričaju.
Plaže, kada ostanu same, pričaju o Postanku.
Prva južina donese ostatke ljeta, naplavi ih u oku čuvara plaže u jesenskom periodu.
Otišla su djeca, nečija, odnijela su svoj smijeh spakiran u torbama zajedno sa još mokrim kupaćima. Kada opet dođu bit će malo veća.
Ti ćeš biti malo stariji.
Između vas, ostaje šljunak i nekoliko zrna soli. I nešto sačuvane, dragocjene, bezbrižne modrine.
Kada opet dođu, možda više neće biti djeca. A ti možda više nećeš čuvati plažu.
Jugo će odnijeti i tvoje i njihove komadićke postojanja tamo gdje i pripadaju. Tamo, prema oceanima...(Boba Đuderija)